Hit serija “Sram” večerašnjom je epizodom završila svoju drugu sezonu. Riječ je o hrvatskoj adaptaciji norveške serije “Skam”, koja prati grupu srednjoškolaca i prikazuje tipična iskustva mladih. Svaka sezona prati jednog učenika, a u središtu druge sezone nalazi se Nora Klarić Selem, koju glumi Gita Haydar. Kroz deset epizoda pratimo je dok pokušava prihvatiti i razumjeti svoja osjećanja prema Roku.
Ono što ovu seriju čini posebnom jeste prodiranje njihovog fiktivnog svijeta likova u našu stvarnost. Sve scene objavljuju se na profilima “Srama” u trenutku kada se događaju, a zatim se na kraju sedmice, u subotu, spajaju u jednu cjelovitu epizodu. Također, svi likovi u seriji imaju vlastite Instagram profile na koje aktivno objavljuju sadržaj, čak i u periodu između sezona.
Serija je nadmašila sva očekivanja, i u kvaliteti i u popularnosti. To potvrđuje i broj pratitelja na profilima “Srama” na društvenim mrežama koji prelazi 400 hiljada. “Sram” je okupio fanove ne samo iz Hrvatske nego i iz cijelog svijeta, pa u komentarima ispod epizoda možemo pronaći mišljenja na raznim jezicima. Naravno, serija je privukla pažnju i naših učenika, te mnogi od nas svake subote nestrpljivo isčekuju nove epizode, ili, za one manje strpljive, scene koje izlaze tokom sedmice.
Instagram objava Eve, glavnog lika prve sezone
S obzirom na to da je “Sram” izuzetno popularan i među našim učenicima, odlučili smo intervjuisati režiserku Jelenu Gavrilović. Intervju pročitajte u nastavku.
Kada ste krenuli sa radom na seriji “Sram”, da li ste već tada očekivali da će ova serija prerasti u regionalni, a i svjetski hit koji je danas?
Ni najmanje, ambicije i snovi su postojali samo u vezi kvaliteta. Naravno, u procesu priprema koje su trajale 2 godine, razne misli su nam prolazile kroz glavu, pa sigurno i snovi o uspehu, ali i strahovi šta ako napravimo nešto jako loše? Najveći strah je bio – šta ako ne dopremo do generacije kojoj se obraćamo i to što smo to uspeli zaista vidim kao najveći uspeh.
Sram se bavi raznim temama koje se, nažalost, još uvijek smatraju osjetljivim ili tabu na našim prostorima. Da li ste se bojali, dok ste snimali seriju, da publika neće pozitivno reagovati na te teme? Sada, kada se već bližimo kraju druge sezone i priče o Nori, kako Vam se čine reakcije publike?
Sigurno da da, postoji mnogo delikatnih tema u seriji i sa njima je moralo jako promišljeno i pažljivo.
Također vezano za Noru i njenu traumu sa seksualnim zlostavljanjem tokom sedme i osme epizode vidimo kako se Nora povlači i pokušava preraditi svoje traumatično iskustvo. Te scene su bile veoma intimne i snažne. Kako ste pristupili režiji tih epizoda da bi one bile autentične, a ne senzacionalističke?
Fokus je bio na tome da pokažemo koliko lako bilo kome može da se dogodi zloupotreba. U samom građenju Norine pomaknute svesti bilo mi je važno da izbegnemo romantizaciju i glamur u njenom osećanju očaja. Norina sramota je ta koja gradira, i zbog koje osećamo sažaljenje prema njoj sve više i više, dok osećamo kako gubi svoje dostojanstvo i integritet. Nisam želela da preskočim nijednu stepenicu u procesu borbe sa traumom.
Dijalozi u seriji su veoma realistični i sa mnogim momentima se većina mladih može poistovjetiti. Kako ste Vi i ostatak tima uspjeli pratiti jezik i tehnologiju današnjih srednjoškolaca bez da to bude “cringe”, posebno kada se sleng mijenja toliko brzo da ono što se koristilo kada je snimanje bilo u toku ne bi bilo aktuelno kada epizoda izađe?
Tu je najveći ključ bio slušanje glumaca i rad sa njima. Pre snimanja smo imali radionice rada na scenariju, zajedno sa glumačkim radionicama, i tu smo uspostavili slušanje i poverenje kao glavni princip rada. Iz toga je sve samo išlo, jer što sam ja njih više poznavala, lakše sam mogla da prepoznam šta je cringe, šta nije.
Mnogi učenici u našoj školi su zainteresovani za režiju filmova i serija, čak smo prošle godine osnovali “Film Makers Club” koji se bavi snimanjem filmova. Kada se sjetite vlastitih početaka, šta biste Vi savjetovali mladima koji žele da se upuste u svijet režije posebno na našim prostorima?
Savetovala bih da interes za film shvate kao potragu za svojim unutrašnjim glasom. Za početak, najbolje je samu temu filma tražiti u onome što poznajemo, jer tako nastaju najsnažniji filmovi. Važno je razumeti sopstvenu motivaciju zašto nam je važno da snimamo film koji snimamo, i zašto osećamo da će biti drugačiji od sličnih filmova do sad snimljenih. Ono što ja najviše cenim je kada osetim da se autor pre svega igrao, da je testirao sopstvenu ideju i da je uživao u procesu.
Ako već niste pogledali “Sram”, sve epizode dostupne su besplatno na njihovom Youtube kanalu.
